U modernom radnom okruženju, sigurnost zaposlenja često djeluje kao nešto što je podložno promjenama, a otkaz ugovora o radu je jedan od najosjetljivijih trenutaka za svakog radnika. Iako poslodavac ima pravo da raskine radni odnos, to pravo je jasno ograničeno zakonima koji štite radnika od samovolje i nepravednih odluka. Zbog toga je važno da svaki radnik zna koja su mu prava, kakva procedura mora biti poštovana prilikom otkaza i koje su mu opcije ukoliko smatra da je otkaz nezakonit ili neosnovan.
Jedan od ključnih elemenata kada se radi o otkazu ugovora o radu jeste da poslodavac mora imati opravdane razloge koji se mogu jasno obrazložiti i dokazati.
Ti razlozi mogu uključivati smanjenje obima posla, ekonomske poteškoće, prestanak potrebe za određenim radnim mjestom, ili profesionalne propuste radnika. Međutim, zakon jasno propisuje da otkaz ne smije biti posljedica diskriminacije, osvete, lične netrpeljivosti ili zloupotrebe prava od strane poslodavca. Ukoliko poslodavac ne može dokazati da je otkaz zasnovan na zakonitim osnovama, tada se radi o nezakonitom otkazu.
Radnik kojem se daje otkaz ima određena zakonska prava koja se moraju poštovati. Prvo, svaki radnik ima pravo na otkazni rok – to je period između trenutka kada se otkaz uruči i stvarnog prestanka radnog odnosa. Dužina otkaznog roka zavisi od dužine prethodnog radnog staža, ali se u većini slučajeva kreće između 15 i 30 dana.
Tokom otkaznog roka, radnik zadržava sve svoje radne obaveze i prava, uključujući pravo na platu, što znači da ga poslodavac ne može odmah udaljiti sa posla osim ako se ne radi o teškoj povredi radne obaveze.
U pojedinim slučajevima, radnik ima pravo i na otpremninu. Otpremnina se najčešće isplaćuje u slučaju otkaza zbog ekonomskih razloga ili kada se radnik proglašava viškom. Visina otpremnine zavisi od zakonskog minimuma, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili posebnog dogovora sa poslodavcem, a često je određena u odnosu na godine staža i visinu prosječne plate radnika. Važno je znati da poslodavac ne može izbjegavati isplatu otpremnine ako za nju postoje zakonski uslovi.
Ukoliko radnik smatra da je otkaz nezakonit, on ima pravo da podnese tužbu nadležnom sudu za radne sporove. Zakon propisuje stroge rokove za pokretanje ovakvih postupaka, obično u roku od 15 ili 30 dana od dana prijema otkaza, pa je brzina reakcije od ključnog značaja. Sud može, ukoliko utvrdi da je otkaz bio nezakonit, naložiti vraćanje radnika na posao i isplatu neisplaćenih plata, kao i naknadu štete. U nekim slučajevima, radnik se može odlučiti i za novčanu nadoknadu umjesto vraćanja na posao.
Zaštita prava radnika ne podrazumijeva samo reagovanje nakon otkaza, već i pravovremeno savjetovanje i informisanje. Radnici bi trebali redovno pratiti promjene u zakonodavstvu, čitati svoj ugovor o radu i pravilnike poslodavca, te u slučaju bilo kakvih nejasnoća zatražiti pravni savjet. Takođe, sindikati i udruženja radnika mogu pružiti dodatnu podršku i pomoć u ovim situacijama.
Na kraju, važno je istaći da svaki radnik ima pravo na dostojanstvo i sigurnost u radnom odnosu. Znanje o svojim pravima i zakonima koji ih štite ne samo da pomaže u konkretnim situacijama otkaza, već i daje radniku sigurnost da se može suprotstaviti eventualnim nepravilnostima ili zloupotrebama. U vremenu kada su promjene na tržištu rada sve češće, svijest o zakonima i sopstvenim pravima postaje ključno sredstvo zaštite.
Copyright © 2025 Advokat Čedo Đukić, Vidovdanska 2, Banja Luka. Sva prava zadržana.
advcedodjukic@gmail.com